Džamije
Karađozbegova džamija (1557)
Mostar je bogat džamijama, koje su raspoređene u svakom kvartu i pretstavnice su tipičnog otomanskog stila u arhitekturi. Male, ali elegantne, to su strukture koje, kako sa arhitektonskog, tako i sa šireg kulturnog stanovišta, svakako vrijedi posjetiti i to ne samo zbog ljepote unutrašnjosti, nego i zbog toga što su živi svjedoci života i kulture otomanskog perioda u Bosni i Hercegovini. Karađozbegova džamija, do koje se stiže lagano se udaljivši od stare jezgre grada, jedna je od najvećih i najreprezentativnijih spomenika sakralne islamske arhitekture XVI vijeka. Sagrađ;ena je 1557. po projektu turskog arhitekte Kodže Mimara Sinana, a u unutrašnjosti je raskošno ukrašena arabeskama i floralnim crtežima. Kao što je tada bio običaj, u svom dvorištu džamija je ugošćavala druge strukture: fontanu za ritualno umivanje (šadrvan), islamsku vjersku školu (medresu), biblioteku i javnu kuhinju za siromašne. Oštećeni u toku rata, Karađozbegova džamija i njen minaret, nakon duge i pažljive restauracije, danas su opet otvoreni za posjetitelje. Iza džamije nalazi se najstarije muslimansko groblje u gradu.
Hadži-Kurtova džamija –Tabačica, (kraj XVI i početak XVII stoljeća)
Ova džamija je sagrađena na prelazu iz XVI u XVII vijek po želji Hadži-Kurta, predstavnika jedne od najstarijih mostarskih familija. Nalazi se na desnoj obali Neretve, stotinjak metara od Starog mosta, pored Tabhane, kvarta u kojem se štavila, obrađivala i prodavala koža. Ova džamija je dobila ime po njenim korisnicima tabacima tj. kožarima. Uz Tabačicu džamiju nalazi se niz malih dućana pa je zbog svog položaja jedna od najposjećenijih džamija u Mostaru.
Koski Mehmed-Pašina Džamija (1617)
Ovu džamiju je sagradio početkom XVII vijeka Mehmed-Paša. Sa minareta, koji je udaljen samo par metara od rijeke Neretve, moguće je uživati u prekrasnoj panorami grada. U privlačnoj atmosferi dvorišta džamije moguće je napraviti pauzu i opustiti se u jednom veoma sugestivnom i jedinstvenom ambijentu.
Džamija Nesuh-age Vučjakovića (1564)
Sredinom XVI vijeka, po određenim izvorima oko 1564. godine, Nesuh-aga Vučjaković podiže džamiju, ispod Sahat kule, u blizini Kujundžiluka i Starog Mosta, koja je poznata i kao «džamija pod lipom». Posebnosti ovog objekta su umjetnički uticaj obalskih područja (mediteranskodalmatinska škola), vidljivi u određenim dekorativnim elementima.
Mostar je bogat džamijama, koje su raspoređene u svakom kvartu i pretstavnice su tipičnog otomanskog stila u arhitekturi. Male, ali elegantne, to su strukture koje, kako sa arhitektonskog, tako i sa šireg kulturnog stanovišta, svakako vrijedi posjetiti i to ne samo zbog ljepote unutrašnjosti, nego i zbog toga što su živi svjedoci života i kulture otomanskog perioda u Bosni i Hercegovini. Karađozbegova džamija, do koje se stiže lagano se udaljivši od stare jezgre grada, jedna je od najvećih i najreprezentativnijih spomenika sakralne islamske arhitekture XVI vijeka. Sagrađ;ena je 1557. po projektu turskog arhitekte Kodže Mimara Sinana, a u unutrašnjosti je raskošno ukrašena arabeskama i floralnim crtežima. Kao što je tada bio običaj, u svom dvorištu džamija je ugošćavala druge strukture: fontanu za ritualno umivanje (šadrvan), islamsku vjersku školu (medresu), biblioteku i javnu kuhinju za siromašne. Oštećeni u toku rata, Karađozbegova džamija i njen minaret, nakon duge i pažljive restauracije, danas su opet otvoreni za posjetitelje. Iza džamije nalazi se najstarije muslimansko groblje u gradu.
Hadži-Kurtova džamija –Tabačica, (kraj XVI i početak XVII stoljeća)
Ova džamija je sagrađena na prelazu iz XVI u XVII vijek po želji Hadži-Kurta, predstavnika jedne od najstarijih mostarskih familija. Nalazi se na desnoj obali Neretve, stotinjak metara od Starog mosta, pored Tabhane, kvarta u kojem se štavila, obrađivala i prodavala koža. Ova džamija je dobila ime po njenim korisnicima tabacima tj. kožarima. Uz Tabačicu džamiju nalazi se niz malih dućana pa je zbog svog položaja jedna od najposjećenijih džamija u Mostaru.
Koski Mehmed-Pašina Džamija (1617)
Ovu džamiju je sagradio početkom XVII vijeka Mehmed-Paša. Sa minareta, koji je udaljen samo par metara od rijeke Neretve, moguće je uživati u prekrasnoj panorami grada. U privlačnoj atmosferi dvorišta džamije moguće je napraviti pauzu i opustiti se u jednom veoma sugestivnom i jedinstvenom ambijentu.
Džamija Nesuh-age Vučjakovića (1564)
Sredinom XVI vijeka, po određenim izvorima oko 1564. godine, Nesuh-aga Vučjaković podiže džamiju, ispod Sahat kule, u blizini Kujundžiluka i Starog Mosta, koja je poznata i kao «džamija pod lipom». Posebnosti ovog objekta su umjetnički uticaj obalskih područja (mediteranskodalmatinska škola), vidljivi u određenim dekorativnim elementima.
Crkve i katedrale
Katolička crkva i Franjevački samostan
U Mostaru, osmanlije su pomogli izgradnju katoličke crkve 1866 godine. Crkva je stradala u ratu 1992. godine, a 2000. godine, na istom mjestu je napravljena nova crkva većih dimenzija. Ovaj kompleks se može pohvaliti bibliotekom sa 50.000 starih spisa, zapadnih i istočnih, i najveći je, takvih karakteristika, u cijeloj Hercegovini. U zgradi samostana nalazi se i važna kolekcija slika talijanskih majstora iz XVI i XVII vijeka, a da ne naglašavamo eksponate iz novijeg doba.
Stara i Nova Pravoslavna crkva (1834, 1863-1873)
Stara pravoslavna crkva izgrađena je 1834. godine na lokalitetu Bjelušine. Značajan primjer pravoslavne sakralne arhitekture, Crkva čuva prelijepu ikonu Djevice Marije, drvene ikonostase sa raznim ruskim, venecijanskim i lokalnim ikonama koje datiraju iz perioda od XV do XVIII vijeka. Nova crkva, smještena u uzvišenoj, brdovitoj gradskoj zoni, izgrađena je u periodu 1863 - 1873 po projektu umjetnika Spasoje Vulića. Vulićevo nepoznavanje Mostara dovelo je do toga da radovi na crkvi budu završeni od strane Andreja Damjanova, koji je tek bio završio izgradnju Pravoslavne crkve u Sarajevu.
Rušenja iz posljednjeg rata potpuno su uništila ovaj prelijepi objekat a time je izgubljeno i njegovo umjetničko naslijeđe. U ovom trenutku državne institucije rade na tome da se omogući njegova obnova.
Saborna crkva u Mostaru
Saborna crkva u Mostaru je bila saborni hram eparhije zahumsko-hercegovačke Srpske pravoslavne crkve u periodu od 1873. do 1992. godine. Bila je najveća crkva na Balkanu do kraja 19-og vijeka.Sagrađena je 1873. godine i predstavljala je jedan od simbola grada Mostara. Nalazi se na lokaciji Brankovac. Velelepna, monumentalna i živopisna crkva posvećena Svetoj trojici bila je jedan od najviših i najlepših pravoslavnih hramova na Balkanu. Hram je potpuno srušen u ratu 1992. godine. Hram je 15. juna 1992. granatiran a onda zapaljen, a nedugo potom i miniran.
Saborni hram Svete trojice građen je u periodu od 1863. do 1873. godine. Novac za gradnju dao je srpski živalj Mostara i okoline. Veliki prilog poslao je sultan Abdul Aziz, a deo novca darovan je iz Carske Rusije. Graditelji crkve bili su hercegovac Spasoje Vulić i poznati neimar Andrej Damjanov.
Katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru
Katedrala Marije Kraljice neba i Majke Crkve je stolna ili katedralna crkva mostarsko-duvanjskoga biskupa te je u tome svojstvu glavna crkva odnosno crkva matica Mostarsko-duvanjske biskupije i istodobno je jedna od danas četri postojeće katoličke stolnice, katedrale u Bosni i Hercegovini.
Podignuta na čast Božju, mostarska je katedrala posvećena Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici neba i Majki Crkve.
Nalazi se u ulici nadbiskupa Petra Čule b.b. u Mostaru.
U Mostaru, osmanlije su pomogli izgradnju katoličke crkve 1866 godine. Crkva je stradala u ratu 1992. godine, a 2000. godine, na istom mjestu je napravljena nova crkva većih dimenzija. Ovaj kompleks se može pohvaliti bibliotekom sa 50.000 starih spisa, zapadnih i istočnih, i najveći je, takvih karakteristika, u cijeloj Hercegovini. U zgradi samostana nalazi se i važna kolekcija slika talijanskih majstora iz XVI i XVII vijeka, a da ne naglašavamo eksponate iz novijeg doba.
Stara i Nova Pravoslavna crkva (1834, 1863-1873)
Stara pravoslavna crkva izgrađena je 1834. godine na lokalitetu Bjelušine. Značajan primjer pravoslavne sakralne arhitekture, Crkva čuva prelijepu ikonu Djevice Marije, drvene ikonostase sa raznim ruskim, venecijanskim i lokalnim ikonama koje datiraju iz perioda od XV do XVIII vijeka. Nova crkva, smještena u uzvišenoj, brdovitoj gradskoj zoni, izgrađena je u periodu 1863 - 1873 po projektu umjetnika Spasoje Vulića. Vulićevo nepoznavanje Mostara dovelo je do toga da radovi na crkvi budu završeni od strane Andreja Damjanova, koji je tek bio završio izgradnju Pravoslavne crkve u Sarajevu.
Rušenja iz posljednjeg rata potpuno su uništila ovaj prelijepi objekat a time je izgubljeno i njegovo umjetničko naslijeđe. U ovom trenutku državne institucije rade na tome da se omogući njegova obnova.
Saborna crkva u Mostaru
Saborna crkva u Mostaru je bila saborni hram eparhije zahumsko-hercegovačke Srpske pravoslavne crkve u periodu od 1873. do 1992. godine. Bila je najveća crkva na Balkanu do kraja 19-og vijeka.Sagrađena je 1873. godine i predstavljala je jedan od simbola grada Mostara. Nalazi se na lokaciji Brankovac. Velelepna, monumentalna i živopisna crkva posvećena Svetoj trojici bila je jedan od najviših i najlepših pravoslavnih hramova na Balkanu. Hram je potpuno srušen u ratu 1992. godine. Hram je 15. juna 1992. granatiran a onda zapaljen, a nedugo potom i miniran.
Saborni hram Svete trojice građen je u periodu od 1863. do 1873. godine. Novac za gradnju dao je srpski živalj Mostara i okoline. Veliki prilog poslao je sultan Abdul Aziz, a deo novca darovan je iz Carske Rusije. Graditelji crkve bili su hercegovac Spasoje Vulić i poznati neimar Andrej Damjanov.
Katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru
Katedrala Marije Kraljice neba i Majke Crkve je stolna ili katedralna crkva mostarsko-duvanjskoga biskupa te je u tome svojstvu glavna crkva odnosno crkva matica Mostarsko-duvanjske biskupije i istodobno je jedna od danas četri postojeće katoličke stolnice, katedrale u Bosni i Hercegovini.
Podignuta na čast Božju, mostarska je katedrala posvećena Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici neba i Majki Crkve.
Nalazi se u ulici nadbiskupa Petra Čule b.b. u Mostaru.
Sinagoga
Sinagoga (1889) i jevrejsko spomen-groblje (1999)
U otomansko doba jevrejska zajednica se bila naselila na teritoriju Mostara, kompletirajuči multikulturalnu sliku grada. Sinagoga, izgrađena 1889., u predgrađu Brankovca, adaptirana je 1952. godine i poklonjena je Lutkarskom pozorištu. 1999. godine, na gradskom jevrejskom groblju, podignut je memorijal jevrejima žrtvama Holokausta.
U otomansko doba jevrejska zajednica se bila naselila na teritoriju Mostara, kompletirajuči multikulturalnu sliku grada. Sinagoga, izgrađena 1889., u predgrađu Brankovca, adaptirana je 1952. godine i poklonjena je Lutkarskom pozorištu. 1999. godine, na gradskom jevrejskom groblju, podignut je memorijal jevrejima žrtvama Holokausta.