Mostar je dobio ime po mostarima, tj. osobama koje su bili čuvari mostova. Mostar, "grad na Neretvi", jedan je od gradova u BiH koji ima velik broj mostova. Oni su simbol tog grada, a među njima je najpoznatiji Stari most.
Glavni mostarski mostovi, poredani uzvodno:
a) U urbanoj zoni:
Avijatičarski most
Tekijski most (most Hasana Brkića)
Lučki most (most Mujage Komadine)
Stari most
Bunurski most
Most Musala (Titov most)
Carinski most
Željeznički most
b) U ruralnoj zoni:
Južni most
Bjelopoljski most (most Potoci-Vojno)
Drežnički most
Most Begića i Begovića
Glavni mostarski mostovi, poredani uzvodno:
a) U urbanoj zoni:
Avijatičarski most
Tekijski most (most Hasana Brkića)
Lučki most (most Mujage Komadine)
Stari most
Bunurski most
Most Musala (Titov most)
Carinski most
Željeznički most
b) U ruralnoj zoni:
Južni most
Bjelopoljski most (most Potoci-Vojno)
Drežnički most
Most Begića i Begovića
Stari most (1566; 2004)
Razmišljati o Mostaru, a instinktivno ne zamisliti sliku prelijepog Starog mosta, gotovo je nemoguće, pogotovo znajući da je ovo kameno remek djelo spomenik po kojem je grad i dobio ime i koji, simbolično, u sebi nosi mnoga značenja. Izgradnju mosta započeo je, u otomanskom periodu, turski arhitekt Hajrudin po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog i završio nakon devet godina rada, 1566. godine. Odmah po rođ;enju, most postade tema mnogih lokalnih legendi, od kojih jedna kaže da je Hajrudin bio toliko tvrdoglav, da je tri dana i tri noći prestajao ispod konstrukcije mosta da bi dokazao koliko je most čvrst. I most je čvrsto stajao 427 godina, sve do 1993., tragične godine, u kojoj bombardiranje mosta nije pretstavljalo samo strateški cilj vojne politike, nego i okrutan način da se pogodi u srce simbola ljepote i građ;anskog jedinstva. Rad na rekonstrukciji mosta trajao je više godina i pretstavljao je ogroman poduhvat, jer je odlučeno da se most obnovi tehnikama građ;enja iz XVI vijeka, uz primjenu istog metoda spajanja i približnim rezovima kamena, da bi se dobile određ;ena nesavršenstva i jedinstvenost starog mosta. Kamen «Tenelija», svijetle boje, tonaliteta koji varira u zavisnosti od količine sunčeve svjetlosti, vadio se iz istog kamenoloma iz kojeg je vađ;en kamen za izgradnju prvobitnog mosta, a pojedini «preživjeli» dijelovi Starog mosta ponovo su upotrebljeni za njegovu obnovu. Stari most povezuje dvije obale Neretve i nalazi se smješten izmeđ;u dvaju kula: kule Tare i Herceguše s lijeve i Halebije s desne obale. Dug je 28,7m, širok 4,49m i karakterizira ga jedan kameni luk, koji se ljeti nalazi 21 m iznad nivoa vode. Ne treba propustiti takmičenje u skokovima sa Starog mosta, koje se od 1968. organizira u julu/srpnju svake godine, mada historijski izvori pominju da se sa njega skakalo još od vremena gradnje. Mladi iz cijelog svijeta se okupe oko mosta radi učešća u tom spektakularnom sportskom događ;aju. Ova manifestacija je započela od lokalnog rituala kojim oduvijek, svakog ljeta, mladići iz Kluba skakača (čije sjedište se nalazi kod kule Halebije) dokazuju svoju muškost, bacajući se u ledene vode Neretve: ovaj spektakl je zaista jedinstven, kompleksan i pobuđ;uje emocije. Buran aplauz posmatrača, nakon što se sakupi određ;ena suma novca međ;u njima, i u tišini tipičnoj za izvođ;;enje teškog zadatka, mladić skače sa najviše tačke na mostu; i tako tokom cijelog dana. Novi «Stari most» je zvanično otvoren u julu/srpnju 2004., simbolizirajući još jednom grad Mostar i njegovu želju za ponovnim rađ;anjem na temeljima slavne prošlosti i najdražeg spomenika. U julu/srpnju 2005., Stari most i cijeli Stari grad uvršteni su u UNESCO-vu svjetsku kulturnu baštinu.
Razmišljati o Mostaru, a instinktivno ne zamisliti sliku prelijepog Starog mosta, gotovo je nemoguće, pogotovo znajući da je ovo kameno remek djelo spomenik po kojem je grad i dobio ime i koji, simbolično, u sebi nosi mnoga značenja. Izgradnju mosta započeo je, u otomanskom periodu, turski arhitekt Hajrudin po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog i završio nakon devet godina rada, 1566. godine. Odmah po rođ;enju, most postade tema mnogih lokalnih legendi, od kojih jedna kaže da je Hajrudin bio toliko tvrdoglav, da je tri dana i tri noći prestajao ispod konstrukcije mosta da bi dokazao koliko je most čvrst. I most je čvrsto stajao 427 godina, sve do 1993., tragične godine, u kojoj bombardiranje mosta nije pretstavljalo samo strateški cilj vojne politike, nego i okrutan način da se pogodi u srce simbola ljepote i građ;anskog jedinstva. Rad na rekonstrukciji mosta trajao je više godina i pretstavljao je ogroman poduhvat, jer je odlučeno da se most obnovi tehnikama građ;enja iz XVI vijeka, uz primjenu istog metoda spajanja i približnim rezovima kamena, da bi se dobile određ;ena nesavršenstva i jedinstvenost starog mosta. Kamen «Tenelija», svijetle boje, tonaliteta koji varira u zavisnosti od količine sunčeve svjetlosti, vadio se iz istog kamenoloma iz kojeg je vađ;en kamen za izgradnju prvobitnog mosta, a pojedini «preživjeli» dijelovi Starog mosta ponovo su upotrebljeni za njegovu obnovu. Stari most povezuje dvije obale Neretve i nalazi se smješten izmeđ;u dvaju kula: kule Tare i Herceguše s lijeve i Halebije s desne obale. Dug je 28,7m, širok 4,49m i karakterizira ga jedan kameni luk, koji se ljeti nalazi 21 m iznad nivoa vode. Ne treba propustiti takmičenje u skokovima sa Starog mosta, koje se od 1968. organizira u julu/srpnju svake godine, mada historijski izvori pominju da se sa njega skakalo još od vremena gradnje. Mladi iz cijelog svijeta se okupe oko mosta radi učešća u tom spektakularnom sportskom događ;aju. Ova manifestacija je započela od lokalnog rituala kojim oduvijek, svakog ljeta, mladići iz Kluba skakača (čije sjedište se nalazi kod kule Halebije) dokazuju svoju muškost, bacajući se u ledene vode Neretve: ovaj spektakl je zaista jedinstven, kompleksan i pobuđ;uje emocije. Buran aplauz posmatrača, nakon što se sakupi određ;ena suma novca međ;u njima, i u tišini tipičnoj za izvođ;;enje teškog zadatka, mladić skače sa najviše tačke na mostu; i tako tokom cijelog dana. Novi «Stari most» je zvanično otvoren u julu/srpnju 2004., simbolizirajući još jednom grad Mostar i njegovu želju za ponovnim rađ;anjem na temeljima slavne prošlosti i najdražeg spomenika. U julu/srpnju 2005., Stari most i cijeli Stari grad uvršteni su u UNESCO-vu svjetsku kulturnu baštinu.
Kriva ćuprija
Kriva Ćuprija (1558) Na rijeci Radobolji, blizu njenog ušća u Neretvu u blizini Starog mosta, nalazi se Kriva ćuprija, minijaturna verzija Starog mosta. Sagrađ;ena je 1558. godine, osam godina prije Starog mosta, i priča se da je napravljena kao uzor za taj naknadni, puno veći građ;evinski poduhvat. Uništena je u poplavi 2001. godine, a nedavno je obnovljena.
Most Mujage Komadine
Iako su mostarski mostovi znali nositi imena po još uvijek živim vladarima i monarsima poput cara Franje Josipa, kralja Petra Karađorđevića ili maršala Tita, rijetkost je da se osobama od lokalnog značaja posveti takva čast.
Jedan od ovakvih slučajeva je zabilježen u Mostaru pri izgradnji Lučkog mosta ili Mosta Mujage Komadine.
Nakon što je 1909. izabran za gradonačelnika Mostara, Mujaga Komadina je pokrenuo čitav niz infrastrukturnih projekata. Neki od njih su bili «na ledu» već godinama. Povezanost mostarskih obala i nakon izgradnje Mosta Franje Josipa nije zadovoljavala potrebe ubrzanog rasta grada, pa je već na prijelazu stoljeća mostarsko gradsko vijeće podignulo kredit od milijun kruna za izgradnju mosta između Luke i Donje Mahale, te još neke jeftinije projekte. Od tih sredstava je djelomično proširen vodovod i izgrađeni dijelovi kanalizacijskog sustava, ali most nije sagrađen.
Dolaskom Mujage Komadine na čelo Mostara ponovno se aktualizira problematika povezivanja mostarskih obala. Gradonačelnik je zadužio Miloša Komadinu za izradu idejnog projekta mosta, a kasnije su urađena i još tri prijedloga za novi most.
Mostarsko gradsko vijeće je usvojilo prijedlog Miloša Komadine o izgradnji armirano-betonskog mosta kojeg je projektirao i izgradio projektant E.A.F. Huber. Troškove je snosila Austrougarska monarhija, a radovi su započeli u ljeto 1912.
Most dužine 72 metra je otvoren krajem lipnja 1913. godine, a gradsko vijeće je donijelo odluku da se most nazove po još uvijek živom i aktivnom gradonačelniku Mujagi Komadini.
Most Mujage Komadine je bio prvi armirano-betonski most u BiH, a Komadini se pripisuju zasluge i zbog njegovih dobrih odnosa sa austrougarskim monarhom Franjom Josipom.
Most je srušen 24. svibnja 1992., a obnovljen 2005.