Gospodarsko, kulturno, sveučilišno, prometno i turističko središte Hercegovine.Podignut u cvjetnoj i vinorodnoj dolini rijeke Neretve ovaj grad je kamena ruža.Njegovu blagu klimu štite planine Velež, Čabulja i Hum. Nastao je oko Starog mosta koji je podignut 1566.godine u blizini nekadašnjeg lančanog mosta.
Iz tog razdoblja i kasnije ostali su vrijedni spomenici kulture. Dolaskom
austro-ugarske uprave u ove krajeve zatečeni zanatski način gospodarenja i
specifične društvene odnose zamjenjuje industrijsko doba i grad doživljava intenzivnu
graditeljsku aktivnost.
Novi način državnog upravljanja, novi materijali, konstrukcije, industrija, željeznica, putovi, javna rasvjeta, vodovod, mostovi, škole sve su to karakteristike Mostara na razmeđu XIX. i XX. stoljeća.
U vremenu poslije Drugog svjetskog rata, Mostar se nastavlja razvijati i narastao je do veličine od 126. 000 stanovnika. U ekonomskoj oblasti nastaju respektabilni gospodarski kapaciteti kakvi su bili Soko, Aluminij, Hepok, Tekstilni kombinat, Tvornica duhana i dr.
Nažalost, u ratnom vremenu od 1992.-1995.god. Mostar je doživio strahovita razaranja i devastaciju, kakvu grad ne pamti od svoga nastanka. Tu sliku neposredno iza rata mnogi su poredali sa slikom stradanja Hirošime. Mostar je doživio teški urbicid ratnu i administrativnu podjelu, a gospodarski objekti i oprema su bili uništeni ili otuđeni tako da je bilo teško pokrenuti bilo kakvu aktivnost.
Danas Mostar svakim danom dobije na sadržajima i vraća svoj prijeratni izgled i značaj. Ne zapostavlja se niti jedan segment životnih potreba, ali se prioritetno nastoji poticati i stvarati povoljniji ambijent za razvoj gospodarstva. Posebno se želi poticati razvoj malih i srednjih poduzeća, a imaju li se u vidu položajne, klimatske, tradicijske, zemljišne, vodni potencijali i druge pogodnosti onda se može zaključiti da uz ljudske resurse i mediteranski temperament Mostar ima perspektivu. Uz sve poteškoće i manjkavosti koji prate privatizaciju Grad Mostar u kontinuitetu radi na strategiji ekonomskog razvoja grada, što bi u budućnosti trebalo donijeti Mostaru i njegovoj regiji imidž moderne europske sredine. Posebni napori čine su u oblasti razvoja turizma gdje Mostar nakon obnove svoga simbola, Starog mosta, i njegovog uvrštavanja kao jedinog spomenika iz BiH na popis zaštićene kulturne baštine UNESCO-a, ima velike šanse
Vjeruje se da je prije nego su Turci osvojili Hercegovinu, Mostar bio naselje tek sa 19 kuća i visećim mostom koji je spajao obale. Ljudi koji su čuvali most zvali su se mostari i pretpostavlja se da odatle i potiče ime grada. Hercegovina je od 1482. godine zvanično bila pod turskom upravom. Ubrzo je Mostar postao administrativni i vojni centar Osmanlija u Hercegovini. Stari grad (čaršija), razvijao se oko novog kamenog mosta (Stari most), koji je završen 1566. godine, a gradili su ga dalmatinski majstori prema osmanlijskim nacrtima. Ovaj orijentalni dio i danas je sačuvao tradicionalne zanate: graviranje u metalu, slikanje i izradu ćilima. Oko Starog mosta sa obje strane Neretve počele su da niču nove mahale. Kako se širio islam po gradu koji je rastao, gradile su se džamije i medrese. Većina lijepih i značajnih mostarskih islamskih objekata izgrađena je krajem 16. i početkom 17. stoljeća. Za vrijeme turskog perioda Mostar je postao važan trgovački partner Dubrovniku i ostalim primorskim gradovima. Karavani su direktno u Mostar donosili dalmatinsko maslinovo ulje, ribu i lan, dok su iz Mostara prema obali sa sobom odnosili vunu, meso, med i zob. Dok šetate ulicama starog dijela grada još uvijek možete vidjeti zanatlije kako prodaju svoje rukotvorine.
Iz tog razdoblja i kasnije ostali su vrijedni spomenici kulture. Dolaskom
austro-ugarske uprave u ove krajeve zatečeni zanatski način gospodarenja i
specifične društvene odnose zamjenjuje industrijsko doba i grad doživljava intenzivnu
graditeljsku aktivnost.
Novi način državnog upravljanja, novi materijali, konstrukcije, industrija, željeznica, putovi, javna rasvjeta, vodovod, mostovi, škole sve su to karakteristike Mostara na razmeđu XIX. i XX. stoljeća.
U vremenu poslije Drugog svjetskog rata, Mostar se nastavlja razvijati i narastao je do veličine od 126. 000 stanovnika. U ekonomskoj oblasti nastaju respektabilni gospodarski kapaciteti kakvi su bili Soko, Aluminij, Hepok, Tekstilni kombinat, Tvornica duhana i dr.
Nažalost, u ratnom vremenu od 1992.-1995.god. Mostar je doživio strahovita razaranja i devastaciju, kakvu grad ne pamti od svoga nastanka. Tu sliku neposredno iza rata mnogi su poredali sa slikom stradanja Hirošime. Mostar je doživio teški urbicid ratnu i administrativnu podjelu, a gospodarski objekti i oprema su bili uništeni ili otuđeni tako da je bilo teško pokrenuti bilo kakvu aktivnost.
Danas Mostar svakim danom dobije na sadržajima i vraća svoj prijeratni izgled i značaj. Ne zapostavlja se niti jedan segment životnih potreba, ali se prioritetno nastoji poticati i stvarati povoljniji ambijent za razvoj gospodarstva. Posebno se želi poticati razvoj malih i srednjih poduzeća, a imaju li se u vidu položajne, klimatske, tradicijske, zemljišne, vodni potencijali i druge pogodnosti onda se može zaključiti da uz ljudske resurse i mediteranski temperament Mostar ima perspektivu. Uz sve poteškoće i manjkavosti koji prate privatizaciju Grad Mostar u kontinuitetu radi na strategiji ekonomskog razvoja grada, što bi u budućnosti trebalo donijeti Mostaru i njegovoj regiji imidž moderne europske sredine. Posebni napori čine su u oblasti razvoja turizma gdje Mostar nakon obnove svoga simbola, Starog mosta, i njegovog uvrštavanja kao jedinog spomenika iz BiH na popis zaštićene kulturne baštine UNESCO-a, ima velike šanse
Vjeruje se da je prije nego su Turci osvojili Hercegovinu, Mostar bio naselje tek sa 19 kuća i visećim mostom koji je spajao obale. Ljudi koji su čuvali most zvali su se mostari i pretpostavlja se da odatle i potiče ime grada. Hercegovina je od 1482. godine zvanično bila pod turskom upravom. Ubrzo je Mostar postao administrativni i vojni centar Osmanlija u Hercegovini. Stari grad (čaršija), razvijao se oko novog kamenog mosta (Stari most), koji je završen 1566. godine, a gradili su ga dalmatinski majstori prema osmanlijskim nacrtima. Ovaj orijentalni dio i danas je sačuvao tradicionalne zanate: graviranje u metalu, slikanje i izradu ćilima. Oko Starog mosta sa obje strane Neretve počele su da niču nove mahale. Kako se širio islam po gradu koji je rastao, gradile su se džamije i medrese. Većina lijepih i značajnih mostarskih islamskih objekata izgrađena je krajem 16. i početkom 17. stoljeća. Za vrijeme turskog perioda Mostar je postao važan trgovački partner Dubrovniku i ostalim primorskim gradovima. Karavani su direktno u Mostar donosili dalmatinsko maslinovo ulje, ribu i lan, dok su iz Mostara prema obali sa sobom odnosili vunu, meso, med i zob. Dok šetate ulicama starog dijela grada još uvijek možete vidjeti zanatlije kako prodaju svoje rukotvorine.
Osmansko razdoblje
Početkom XIX. stoljeća jedno je od uporišta protiv reforma i jačanja središnje osmanske vlasti pod vodstvom ajana Ali-age Dadića, nakon sloma pokreta bosanskih feudalaca (1832.) sjedište je Ali-paše Rizvanbegovića. Godine 1832. osnovan je poseban hercegovački pašaluk sa sjedištem u Mostaru, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem (1832.–1851.)koji je dobio i vezirski naslov. Započeo je neviđeni teror na kršćanima, posebno izražen u okolici Mostara, kada su Turci 1840. godine iz grada protjerali sve katolike, oko 320 katoličkih obitelji.
Pred kraj osmanske vladavine, pred polovicu XIX. stoljeća, kao rezultat opadanja moći, te jačanja snage i mogućnosti, kao i uloge kršćanskog stanovništva u životu grada, dolazi do perioda izvjesne vjerske tolerancije koja se očitovala u dopuštanju izgradnje sakralnih objekata kršćanskih vjerskih zajednica u gradu. Najstariji kršćanski objekt predstavlja Stara pravoslavna crkva iz 1834. godine, izgrađena na obroncima brda Fortice u istočnom dijelu grada. Još od 1777., grad je postao sjedište hercegovačkog mitropolita Srpske pravoslavne crkve.Napokon, 1866. godine došlo je do izgradnje franjevačke crkve sv. Petra i Pavla u samom gradu, uz koju će tridesetak godina kasnije biti izgrađen i franjevački samostan. Pravoslavci u Mostar svoju novu, Sabornu crkvu, dobivaju 1873.
Pred kraj osmanske vladavine, pred polovicu XIX. stoljeća, kao rezultat opadanja moći, te jačanja snage i mogućnosti, kao i uloge kršćanskog stanovništva u životu grada, dolazi do perioda izvjesne vjerske tolerancije koja se očitovala u dopuštanju izgradnje sakralnih objekata kršćanskih vjerskih zajednica u gradu. Najstariji kršćanski objekt predstavlja Stara pravoslavna crkva iz 1834. godine, izgrađena na obroncima brda Fortice u istočnom dijelu grada. Još od 1777., grad je postao sjedište hercegovačkog mitropolita Srpske pravoslavne crkve.Napokon, 1866. godine došlo je do izgradnje franjevačke crkve sv. Petra i Pavla u samom gradu, uz koju će tridesetak godina kasnije biti izgrađen i franjevački samostan. Pravoslavci u Mostar svoju novu, Sabornu crkvu, dobivaju 1873.
Austrougarsko razdoblje
Baš kao i doba turske vladavine i doba Austro-ugarske je ostavilo veliki trag na Mostar.U ovom periodu je izgrađeno dosta zgradaevropskog stila,pa je tako i Mostar sve više počeo ličiti na srednjevropski grad.Građevine orijentalnog stila su se sve više počele mješati sa zgradama austro-ugarske gradnje i to je činilo jedan veoma zanimljiv spoj. Velik broj građevina u doba Austro-ugarske je izgrađen na Glavnoj ulici u Mostaru (današnji dio Ul.Maršala Tita). Jedna od najlješih građevina ovog stila je mostarska gimnazija(Gimnazija Mostar) koja podsjeća na sarajevsku gradsku vijećnicu. Najpoznatiji gradonačelnik Mostara svih vremena Mujaga Komadina je dio mostarske historije austro-ugarskog perioda.
Kraljevina Jugoslavija
Razdoblje prve Jugoslavije je zateklo jedan već sasvim moderan europski grad, s dugom tradicijom. U tom periodu 1918. - 1945. jako se malo gradilo, tako da to razdoblje u razvoju grada ne predstavlja značajniji period. U gospodarskom smislu nije ništa učinjeno, Mostar nije uspio podići nijednu tvornicu. Formirano je više kulturno-umjetničkih društava na narodnom ili vjerskom temelju. U razdoblju od 1922. do 1929. Mostar je bio u sastavu Mostarske oblasti, a potom Primorske banovine, do 1939.Godine 1926., radnici su uspjeli osnovati kulturno-umjetničko društvo Abrašević, koje je dostiglo svoj vrhunac tijekom druge Jugoslavije. Čuvajući tradiciju, postizalo je zapažene rezultate. Od 1939. do 1941., Mostar je u sastavu Banovine Hrvatske.
Rat u Bosni i Hercegovini
Tijekom rata 1992.-1995. Mostar je bio poprište ratnih sukoba i teško je nastradao.Razrušeno je sve ono što se gradilo desetljećima, pa i stoljećima. Važno je istaknuti da je Mostar bio najrazrušeniji grad u ratu u Bosni i Hercegovini, a srušene su brojne znamenitosti Mostara. U početku, grad su granatirale srpske snage. Srbi su držali većinu brda oko Mostara i istočni dio grada. U lipnju 1992. Mostar i dolina Neretve su oslobođeni združenom akcijom HVO-a i HV-a Lipanjske zore.
Početkom svibnja 1993. u Mostaru počinje Bošnjačko-hrvatski sukob.Bošnjaci, koji su do tada bili u HVO-u zajedno s Hrvatima, uperuju puške u svoje suborce, ali se pod prisilom hrvatskih snaga povlače u istočni dio grada. HVO u blokadi drži istočni dio grada koji je pod kontrolom Armije BiH i granatira ga. Tijekom jednog takvog granatiranja HVO-a, srušen je Stari most. Bošnjaci za rušenje optužuju HVO, a s hrvatske strane se ponekad čuje teorija da je most srušen podmetnutom minom koju su postavili Bošnjaci, koji su tada imali most pod svojim nadzorom. Obje vojske su organizirale brojne logore za ratne zatvorenike kroz koje je prošlo tisuće zatvorenika koji su doživjeli brojne torture i mučenja, a mnogi od njih u logorima su preminuli.
Početkom svibnja 1993. u Mostaru počinje Bošnjačko-hrvatski sukob.Bošnjaci, koji su do tada bili u HVO-u zajedno s Hrvatima, uperuju puške u svoje suborce, ali se pod prisilom hrvatskih snaga povlače u istočni dio grada. HVO u blokadi drži istočni dio grada koji je pod kontrolom Armije BiH i granatira ga. Tijekom jednog takvog granatiranja HVO-a, srušen je Stari most. Bošnjaci za rušenje optužuju HVO, a s hrvatske strane se ponekad čuje teorija da je most srušen podmetnutom minom koju su postavili Bošnjaci, koji su tada imali most pod svojim nadzorom. Obje vojske su organizirale brojne logore za ratne zatvorenike kroz koje je prošlo tisuće zatvorenika koji su doživjeli brojne torture i mučenja, a mnogi od njih u logorima su preminuli.